Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Klasa: Magnoliopsida
Red: Lamiales
Porodica: Lamiaceae
Rod: Ocimum
Vrsta: O. basilicum
Dvojno ime
Ocimum basilicum
Bosiljak, murtela.
Bosiljak (lat. ocimum basilicum) od grčkog basileus - kraljevski je začinska biljka iz porodice usnatica.
Karakteristike
Bosiljak je jednogodišnja biljka. Raste grmasto visine od 20 do 60cm. Cela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su ovalni, 1,5 do 5 cm dugi i do 3cm široki. Ivice lista su glatke. Cveta od juna do septembra. Na 2,5 mm dugoj cvetnoj dršci raste petolatičasti cvet u obliku zvona. Dva nejednaka para prašnika srasli su sa krunom. Plod je 1,5 do 2 mm dug i obmotan uvećanom čašicom.
Sadrži: etarsko ulje, tanin, saponin, gorke materije, cineol i linalol.
Koristi se: list i cvet.
Bere se: u maju, junu, julu, avgustu i septembru.
Citiram ( iz Wikipedie ):
" Rasprostranjenost
Biljka potiče sa afričkog kontinenta. Kultivirana je još u starom Egiptu. Predpostavlja se da je sa osvajanjima Aleksandra Velikog došla u Makedoniju i Grčku. Danas je rasprostranjena na širem području Sredozemlja. Najveći izvoznici su Italija, Francuska, Maroko i Egipat. U dijelovima srednje Evrope bosiljak je kultiviran od XXII stoljeća. U SAD najviše se uzgaja u Kaliforniji. Uzgoj nije jednostavan, jer biljka zahtijeva mnogo svjetla i toplinu. Ako je rasad izložen previsokim ili preniskim temperaturama, suši ili prekomjernom nađubrivanju, jednostavno se sasuši. Da bi se produžilo vrijeme berbe, beru se odrasli listovi, na čijem mjestu narastu novi izdanci. Svjež je aromatičan, dok suhi i kuhani listovi gube na aromi.
Upotreba
Zbog svog slatkastog i prijatnog mirisa jedan je od omiljenijih začina u mnogim profinjenim kuhinjama svijeta, pogotovo u talijanskoj i francusko-maritimnoj kuhinji. Upotrebljava se pri spravljanju povrtnih juha, umaka, tjestenine, pri pripremanju lakših jela od mesa, peradi, ribe i morskih plodova, te kao začin u umacima za salate. Od njega se spravlja i poznati italijanski regionalni specijalitet pesto, umak od zrna pinije i bosiljka, sa maslinovim uljem. Bosiljak upotpunjuje i razne čajeve. Bosiljak djeluje antibakterijski, umirujuće, protiv teškoća probave, grčeva i bolova. Upotrebljava se u liječenju bolesti mokraćovoda, upale crijeva, grčeva, povraćanja, nadimanja, zatvora i migrene. Zbog štetnog estragola koji je sadržan u bosiljkovom ulju, veća ljekovitost se pripisuje indijskom bosiljku.
Narodno vjerovanje
Po krišćanskoj legendi bosiljak je narastao na mjestu Isusovog raspela. Na misama 14. septembra se u bosiljak polaže križ, jer se vjeruje da je kraljevska biljka."
Dosada utrvdjene lekovite i delotvorne materija su: etericna ulja, cineol metil-kalvikol, tinol lineol, kamfor, jedan glikozid i kiseli saponin, kao i niz drugih još nedovoljno istraženih materija.
Bosiljak u narodnoj medicini ima vrlo široku primenu kod lecenja ljudi i životinja. Primenjuje se kod lecenja upala (želuca, creva), kod kaslja, pocetnih stanja tuberkoloze, kod bolesti mokracnih organa (bubrega, mehura). Najcešce se primenjuje u obliku cajeva.
Koristi za umirenje živaca, lecenje astme i zapaljenje bubrega, za poboljšanje apetita i protiv nesanice. Semenkama bosiljka lece se mokracni organi.